Obavijest o programu “Zaštita sigurnosti djece na internetu i u svijetu mrežnih tehnologija”
Ministarstvo znanosti i obrazovanja
U privitku (na kraju stranice) se nalazi se brošura “Kako se zaštititi u svijetu interneta i mobilnih telefona”. Također na stranicama HAKOMA (Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti) nalaze se informacije o programu zaštite sigurnosti djece, te dodatni materijali, a jedan od njih je i YouTube video.
SIGURNOST UNUTAR PRUŽNE MREŽE I NA ŽELJEZNIČKOJ INFRASTRUKTURI
U privitku (na kraju stranice) se nalazi brošura Hrvatskih željeznica s ciljem promicanja sigurnosti unutar pružne mreže i na željezničkoj infrastrukturi.
Uprava Škole
“INTERVJU S RODITELJIMA – ODGOVORI KOJE JE DOBRO ZNATI”
U privitku (na kraju stranice) se nalazi brošura za roditelje Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske pod nazivom “Intervju s roditeljima – odgovori koje je dobro znati”.
Uprava Škole
OBAVIJEST – OPRAVDANJE IZOSTANAKA UČENIKA
Ministarstvo znanosti i obrazovanja
125
Na temelju članka 86. stavka 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (»Narodne novine«, broj 87/08., 86/09., 92/10., 105/10. – ispravak, 90/11., 5/12, 16/12., 86/12., 94/13. i 152/14.), ministar znanosti i obrazovanja donosi
PRAVILNIKO IZMJENI PRAVILNIKA O KRITERIJIMA ZA IZRICANJE PEDAGOŠKIH MJERA
Članak 1.
U Pravilniku o kriterijima za izricanje pedagoških mjera (»Narodne novine«, broj 94/15.), članak 4. mijenja se i glasi:
»(1) Pedagoška mjera izriče se i zbog neopravdanih izostanaka s nastave.
(2) Izostanak s nastave, u slučaju pravodobnog zahtjeva roditelja, može odobriti:
– učitelj/nastavnik za izostanak tijekom nastavnoga dana,
– razrednik za izostanak do tri (pojedinačna ili uzastopna) radna dana,
– ravnatelj za izostanak do sedam (uzastopnih) radnih dana,
– učiteljsko/nastavničko vijeće za izostanak do petnaest (uzastopnih) radnih dana.
(3) Roditelj može, više puta godišnje, opravdati izostanak svoga djeteta u trajanju do tri radna dana, a za koje nije pravodobno podnesen zahtjev za odobrenjem sukladno stavku 2. ovoga članka.
(4) Opravdanost izostanka s nastave zbog zdravstvenih razloga u trajanju duljem od tri radna dana uzastopno dokazuje se liječničkom potvrdom.
(5) Izostanak učenika s nastave može se opravdati i odgovarajućom potvrdom nadležne institucije, ustanove ili druge nadležne fizičke ili pravne osobe (Ministarstvo unutarnjih poslova, sud, nadležni centar za socijalnu skrb, ustanova u koju je učenik uključen zbog pružanja pomoći ili dijagnostike, škola s umjetničkim programima, škola stranih jezika, učenički dom, sportski klub, kulturno-umjetničko društvo, kazalište u koje je učenik uključen, specijalistička ordinacija u kojoj je obavljen pregled ili dijagnostička pretraga i drugo), uključujući i e-potvrdu o narudžbi za pregled u zdravstvenoj ustanovi.
(6) Neopravdanim izostankom smatra se izostanak koji nije odobren ili opravdan sukladno odredbama stavka 2., 3., 4. i 5. ovoga članka.
(7) Načini opravdavanja izostanaka učenika i primjereni rok javljanja o razlogu izostanka uređuju se statutom škole.«
Članak 2.
Ovaj pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 602-01/16-01/00635
Urbroj: 533-28-16-0001
Zagreb, 28. prosinca 2016.
Ministar
prof.dr.sc. Pavo Barišić, v. r.
SAVJETI RODITELJIMA ZA SURADNJU SA ŠKOLOM
Dolazite na roditeljske sastanke
– tu se dobivaju osobne obavijesti o stanju i problemima u razredu.
Dolazite na individualne razgovore
– nužna su dopuna roditeljskim sastancima. Osobno vas prima razrednik i razgovara se isključivo o vašem djetetu, možete dobiti stručnu pomoć i podršku.
U školu i bez poziva
– roditelji koji se brinu o svom djetetu u školu dolaze i bez posebnog poziva.
Provjeravajte iskaz svog djeteta
– pitanja o danu provedenom u školi daju djeci do znanja da se njihov rad cijeni.
Ne tražite obavijesti na cesti ili telefonom
– slučajni susreti na ulici ili telefonski razgovori nisu preporučljivi način suradnje s učiteljima.
Ne kritizirajte pred djecom učitelje i školu
– time se kod njih razvija negativan odnos koji nanosi velike štete i učeniku.
U slučaju nezadovoljstva ne preskačite školu
-ako uočite nešto što vas smeta dođite i recite nam zajedno ćemo tražiti bolja rješenja.
Kako djetetu olakšati učenje?
“Često sam naglašavala da od većine učenika ne možemo stvoriti genija. Sve što možemo je dati svakom pojedincu priliku i pomoć da razvije sposobnosti koje posjeduje.” – Maria Montessori
Mnogo je različitih načina koji mogu utjecati na lakše svladavanje teškog školskog gradiva. Ovdje su navedeni samo neki koji roditeljima služe kao prijedlog, a djeci kao pomoć pri učenju.
- Uvijek pokažite iskreno zanimanje za ono što dijete uči. Neka prepozna važnost onoga što radi.
- Vjerujte u djetetov uspjeh ne podcjenjujući trud koji je u njega utrošen.
- Osigurajte mjesto u stanu koje služi samo za učenje. Pobrinite se da mjesto bude dobroosvjetljeno, a prostor uvijek prozračen s ugodnom sobnom temperaturom.
- Prostor za učenje trebao bi biti izoliran od buke, žamora ili glasne glazbe. Međutim medijacijska glazba može biti iznimno poticajna i izvrsna pomoć u učenju.
- Ukažite djetetu na važnost razlikovanja bitnog od nebitnog, potaknite ga na izvlačenje važnih datuma, godina i pojmova.
- Sugerirajte isticanje važnih činjenica različitim bojama. Na taj način naučeno trajnije ostaje u sjećanju.
- Uz pretpostavku da postoje adekvatni uvjeti, bilo bi dobro da dijete nastavnu jedinicu čita naglas, a zatim je i prepriča svojim riječima. Glasno čitanje sprječava “bježanje” misli od predmeta učenja, dok se raspon koncentracije povećava.
- Usmjeravajte dijete na više izvora učenja (udžbenici, enciklopedije, časopisi, dokumentarni filmovi, Internet i sl.)
- Nakon obavljenog zadatka obavezno potaknite dijete na uzimanje kraće pause od 10 do 15 min, nagradite ga malom čokoladicom ili nekim slatkim voćem kako bi se odmorno i osvježeno lakše koncentriralo na zadatke koji slijede.
- Ukoliko primjetite kako vaše dijete ima poteškoća s koncentracijom, teško pamti, loše čita ili piše, potrebno je potražiti pomoć stručnjaka.
“Dijete ništa ne uči dobro, osim onoga što čini rado.” – Friedrich Wolf
Izvor: Internet
Pripremila: pedagoginja Etel Vukelić
Što umjesto batina?
Svakom djetetu su potrebni poštovanje, fizička dobrobit, pohvala, pažnja, povjerenje, ljubav. Nježno roditeljstvo zahtjeva vještine, znanja i stav da djecu ne treba tući nego ih tretirati s poštovanjem, ljubavlju i osjećajima da su vrijedni. Ponekad roditelji ne žele povrijediti djecu, ali se nađu u situacijama kada su njihove želje za kontroliranjem jače od želja da ne povrijede. Koriste udaranje djece kao način da pokažu svoju ljutnju i neodobravanje djetetovog ponašanja. Fizičko zlostavljanje se često događa kad roditelji batinama “odgajaju” djecu. Roditelji kažu: “Nisam ga mislio povrijediti. Samo sam ga htio naučiti razlikovati ispravno od pogrešnog”. U takvim situacijama roditelji znaju izgubiti kontrolu, što može dovesti do fizičkog zlostavljanja djeteta. Ako roditelji uzrokuju ozljedu, masnice ili ogrebotine na djetetu, krše zakon te je takvim roditeljima nužna i stručna psihološka pomoć.
Iako svaki udarac nije fizičko zlostavljanje, važno je imati na umu da batine ne uče djecu što je dobro. One uče djecu kako da budu nasilna i bez kontrole. Uzrokuju bol, ljutnju pa čak i ozljeđivanje. Djeca uče razlikovati dobro od lošeg oponašajući svoje roditelje – ako ih udare djeca će smatrati da je u redu da i oni udare nekoga.
Mnogi roditelji misle da su batine čin pokazivanja ljubavi, jer smatraju da to rade za dobro svoje djece. Takvi roditelji govore djeci kako ih vole istovremeno dok ih tuku. “Da te ne volim ne bih ti to radio. Mene boli više nego tebe. Jednog dana ćeš mi biti zahvalan za to. To je za tvoje dobro”. Tako djeca uče da su ljudi koji ih vole također i ljudi koji ih povređuju. Zlostavljano dijete se također identificira s roditeljem te uči i razvija stav da je fizičko kažnjavanje normalna tehnika discipliniranja, što u odrasloj dobi može voditi u zlostavljačko roditeljstvo. Uobičajeni rezultat je da mnoge žene izabiru muževe i partnere koji im pokazuju ljubav na isti način na koji je to činio njihov roditelj u djetinjstvu. Važno je znati da se batinama djecu ne uči samokontroli. Batine možda zaustavljaju neprikladno ponašanje u tom trenutku, ali dugoročni odgojni cilj učenja djece adekvatnom ponašanju batinama se ne postiže.
Zašto treba reći NE batinama? Batine uče djecu da je u redu tući druge kad smo ljuti. Batine mogu ozbiljno ozlijediti djecu. Batine uče djecu strahu i osveti. Katkad batine postanu i “nagrada” – kod djece koja ne dobivaju dovoljno pažnje od roditelja, dogodi se da je i negativna pažnja bolja nego nikakva. Batine uče djecu da je u redu tući one koje volimo. Batine uče djecu da je u redu nasiljem rješavati probleme. Batine ne uče djecu razlikovanju poželjnog od nepoželjnog ponašanja jer samo kažnjavaju nepoželjno. Što umjesto batina? Postoje mnoge tehnike i načini koji se mogu upotrijebiti u odgoju kako bi djeca naučila razlikovati ispravno
od pogrešnog i donositi pametne i mudre odluke. Najmoćniji, najsnažniji način kojim se uči djecu da se primjereno ponašaju su nagrade. Nagrade kao pohvala, nježan dodir, privilegije i sl. pokazuju djeci da se uvažavaju njihovi napori i pokušaji, pomažu u razvijanju djetetovog samopouzdanja, dobre slike o sebi, pokazuju da su oni i to što rade važni. Djeca će učiniti više zbog nagrade nego što će nešto izbjegavati zbog straha od kazne. Najveća nagrada djetetu je pohvala. Važno je upotrebljavati pohvale za njih kao osobe (volim te, divna si kćer) i pohvale za ono što rade (divno si oprala auto, dobro si zakopčao gumbe).
Nježan zagrljaj, lagano lupkanje po leđima uz nježno ljuljanje su pozitivni nježni dodiri. Upotrebljavanje nježnih dodira zajedno s pohvalom čini snažnu kombinaciju.
Privilegije su izvrsne nagrade za djecu. Privilegije mogu biti dodatno vrijeme za gledanje TV-a, kasnije odlaženje u krevet, dobivanje još jedne priče za laku noć ili nešto drugo u čemu djeca uživaju. Privilegije nikad ne smiju uključivati bazične djetetove potrebe, kao što su hrana, vrijeme provedeno s roditeljima, sigurnost, ljubav ili povjerenje. Neki roditelji vole nagrađivati djecu različitim stvarima kao dodatak pohvali i dodiru. Te stvari mogu biti raznolike: od naljepnice do igračke. Stvari koje se koriste kao nagrade nikada ne smiju zamijeniti roditeljske emocije ili roditeljsko prepoznavanje djetetovih potreba, jer je ovo potonje presudno za zdrav emocionalni razvoj. Kad djeca postanu veća davanje džeparca je dobar način da ih se nagradi. Džeparac uči djecu kako biti odgovoran i postupati s novcem. S djetetom se treba dogovoriti o iznosu džeparca i planu postupanja s novcima. Kažnjavanje također može biti dio discipline, no to nikako ne smije biti fizičko kažnjavanje koje potiče djecu da misle loše o sebi i drugima. Gubitak privilegija, dakako samo ako je osnovan, ima puno bolji efekt. No, nikad se ne smije kažnjavati malu djecu (djecu ispod tri godine) zato što: mala djeca na razlikuju uzrok i posljedicu oni ne rade štetu namjerno, oni samo istražuju okolinu još nemaju kognitivne sposobnosti da razlikuju dobro od lošeg. Djeca između 3 i 11 godina se mogu kazniti gubitkom privilegija. Privilegija je pravo koje daju roditelji, npr. gledanje omiljene serije ili crtića, igranje određenom lutkom u kući i sl. Ako dijete zloupotrijebi objekt ili privilegiju, gubi je na neko vrijeme. Ograničavanje je pogodno za djecu stariju od 3 i pol godine. Ako dijete napusti dvorište bez dozvole, može
se uskratiti izlazak izvan dvorišta na određeno vrijeme. No, pri tom je važno da dijete razumije da napuštanje dvorišta nije u redu. Ako dijete ne razumije da njegovo ponašanje nije ispravno ne treba koristiti ograničavanje kao način kažnjavanja. Roditeljsko razočarenje je pogodno kao kazna za djecu stariju od 3 godine. To je tvrdnja koja izražava razočarenje djetetovim izborom ponašanja (“Razočarana sam jer si istukao sestru!”). Treba paziti da se razočarenje odnosi na izbor ponašanja, a ne na dijete kao osobu.
Članak autorice prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander prenesen je sa stranica Poliklinike za zaštitu djecu grada Zagreba.
Pripremila: pedagoginja Etel Vukelić